15.ožujak, 18:30
Sjedila je na obali jezera, prekriženih nogu. Vjetar joj je raznosio njenu svilenkastu kosu dok se ona samo smješkala razmišljajući o Mikeu. Kad god je s njim, svi problemi nestaju. Ali, njega sad nije bilo. Kasnio je. Kasnio je već sat vremena. Ustala je i krenula prema dvorcu. Pogled joj je pao na metlobojski stadion gdje je Mike sa svojojm ekipom vježbao za sutrašnju utakmicu. Kada ju je primjetio brzo je sišao s metle i zaputio je iza stadiona pokazujući joj glavom na kutak gdje ih nitko nije mogao vidjeti.
-Gdje si ti?- rekla je uspuhano, pomalo ljutitim tonom
-Imam trening... Pa rekao sam ti...-
-Ne, nisi mi rekao, čekala sam te tamo sat vremena- počela je ona sada već živčano
-Hej, oprosti, sasvim sam zaboravio...- uhvatio ju je za ruku i pogledao je onim njegovim božanstenim pogledom nakon kojeg na uvijek popustila
-U redu, ali idući put mi javi.- kaže ona, i zatim prtisne svoje usne uz njegove
Njegove usne, koje su za nju bile posve savršene i savim dovoljne, još uvijek su bile hladne od vjetra. Kada su se odvojili promrmljao je nešto kao Moram ići i uz uzvik Volim te zaputio se prema igralištu. Latasha je ostala stajati ondje još neko vrijeme, a zatim krenula prema dvorcu.
***
-Gdje si bila?- upita je Angie , iako je izgledala kao da joj nije baš stalo
-Ma, išla sam malo razbistriti misli...- kaže ona nesigurno
Sjela je na kauč uz kamin i zagledala se kroz prozor gdje su se vidjeli obrisi metlobojskog igrališta. Pitala se koji je od onih malih točkica Mike. U zadnje vrijeme jedino o čemu je razmišljala bio je on, nije se mogla usredotočiti na školu i učenje, niti na ono što joj je Angie upravo govorila.
-Pa dobro, slušaš li ti mene!- kaže Angie gledajući ju kao da je neka čudna i rijetka životinja
Angelu je upoznala još na prvoj godini i od tada su nerazdvojive. Jedino preko ljeta, kada Angie ide svojim bejzačkim roditeljima, a Tasha u Gordicov dol. Svaki dan si pišu. Ta su vremena za Tashu najteža. Vremena provedena u zatvorenoj sobici bez prijatelja.
-Da, naravno!- Brzo se prenula iz razmišljanja
Angie je samo zakolutala očima.
-Mislim da bismo ti trebale naći nekog dečka, da te malo razbudi, a ne da ostaješ samo u svojim mislima-
Tasha se nasmijala i ponovo pomislila na njega i na užas koji bi bio da se dozna da ga voli.
-Ne, meni je ovako posve dobro- kaže
U sobu je uletila Chloe izrazito sretna.
-A čemu se ti veseliš?- upita Angie
-Bila sam vani sa Jamesom, ah kako je savršen, s njim mogu pričati o čemu god poželim... Osjećam se tako savršeno uz njega- počela je Chloe sa svojom već svima poznatom pričom
Latasha je znala kako se ona osjeća. Poznavala je taj osjećaj blaženstva u prisutsvu voljene osobe. Samo je zurila u pod. Nije htjela ništa reći jer je znala da bi joj Angie zamjerila. Angie je u Jamesa zaljubljena odkad zna za sebe i ne dopušta si razmišljati o ijednom drugom dečku. Upravo to je uništilo prijateljstvo između nje i Chloe. Iako Chloe nezna da ona Jamesa toliko starstveno voli, i ona je osjetila neke promjene kada je u njezinoj blizini.
Nakon duge i neugodne tišine, zaputile su se prema Velikoj dvorani na večeru. Bilo je krcato, po čemu su mogle razaznati da već poprilično kasne. Sjela se za stol, a Angie i Chloe do nje. Dok se Angie ljutito iživljavala na komadu mesa, Chloe je svaki trenutak pogledavala prema Gryffindorskom stolu, smješkajući se. Ubrzo su otišle iz dvorane, a do njih je došao James koji je pred svima nama Chloe strastveno poljubio. Angie se okrenula i potrčala prema knjižnici. Tsaha je htjela poći za njom,ali onda je shavtila da i ona treba malo mira pa je odlučila ostati i slušati Jamesov govor o sutrašnjoj
utakmici.
- Nemaju šanse protiv nas, razvalit ćemo ih- govorio je on ponosno i uzbuđeno
Chloe je upijala svaku njegovu riječ baš kao da sluša riječi najlijepše pjesme, dok je Latasha tražila ispriku da se izvuče odavde. Na kraju je ipak ostala i zatim s Chloe krenula prema društvenoj.